>
Naslovnica   >   Gospodarstvo   >   Nemojte presoliti Modru rijeku!!!

Nemojte presoliti Modru rijeku!!!

Objavljeno 30.07.2012.

Autor ovog teksta je dr.sc. Mario Šiljeg, tehnolog za vode i hidrotehniku,znanstveni suradnik u području inženjerstva okoliša.Specijalizirao je sustave za pročišćavanje vode na Kemijskom institutu u Ljubljani.Šest godina bio je voditelj projekata kemijske tehnologije u najuspješnijoj hrvatskoj kompaniji koja se bavi sustavima pročišćavanja voda-„Vodotehnika“ d.d. iz Zagreba, a bio je i ravnatelj Agencije za zaštitu okoliša Republike Hrvatske.

Veliki hercegovački pjesnik Mak Dizdar, pišući o svojoj mladenačkoj inspiraciji rijeci Neretvi, izrazio je i strah kako bi od njegove moćne i velike Modre rijeke, mogao jednom ostati samo obični, prljavi potok. Niti pola stoljeća kasnije, njegove riječi mnogima će zaista zazvučati proročanski u kontekstu aktualnog početka izvođenja završne faze hidroenergetskog megaprojekta “Gornji Horizonti”.

On predstavljaju kompleksne i velike hidroenergetske zahvate u slijevu rijeke Trebišnjice na području istočne Hercegovine, današnje Republike Srpske. Sustav se sastoji od sedam hidroelektrana, šest akumulacijskih bazena te kanala i tunela koji služe za transport vode između tih objekata. Pojednostavljeno rečeno, radi se o sakupljanju i korištenju voda slijevnog područja rijeke Trebišnjice u energetske svrhe, tj. proizvodnju električne energije. Do sada su realizirane hidroelektrane Trebinje 1 i 2, Dubrovnik i Čapljina, te akumulacija Bileća. U drugoj se, završnoj fazi predviđaju izgraditi još tri hidroelektrane, i to: Nevesinje, Dabar i Bileća.

Sustav Gornjih horizonata počinje na području Gatačkog polja, odakle je zamišljeno da se vode transportiraju kroz sedam hidroelektrana u nizu sve do Jadranskog mora, odnosno zadnjih tjedana aktualne HE Dudrovnik 2 – Plat. Sakupljene vode Gatačkog polja se koritom rijeke Zalomke, prevode u Nevesinjsko polje, te nakon prolaska kroz istoimenu hidroelektranu spajaju s lokalnim vodama i tunelom transportiraju do HE Dabar. Slijedi daljnji prijenos voda tunelom Dabar – Fatnica do Fatničkog polja, te drugim tunelom do Bilećkog jezera napajajući pri tome turbine HE Bileća.

Tu nastupa prvi veliki problem jer su već 1968. godine, tako velike količine vode potopile Bilećko polje i izvor rijeke Trebišnjice. Što zbog već učinjene štete, što zbog straha od potapanja Trebinja, izgrađena je još jedna velika brana Grančarevo, koja je omogućila realizaciju HE Trebinje, odnosno Trebinje 2, gdje se vode razdjeljuju i konačno putuju tunelom do HE Dubrovnik, odnosno Plata. Može se reći kako je operativni dio ovog projekta započeo godine 1965. kada je izgrađen prvi u nizu od hidroenergetskih objekata – hidroelektrana Dubrovnik, a trebao bi se dovršiti konačnom realizacijom sporazuma Vlade RH i Vlade RS, o izgradnji hidroelektrane Dubrovnik 2.

Problem koji je neretvansku dolinu opravdano ujedinio i digao na noge, je taj što rijeka Trebišnjica i njen slijev, nemaju dovoljno hidropotencijala, odnosno vode za ovako složen hidroenergetski zahvat. Nije ga imala ni u početku realizacije projekta, a pogotovo ne danas, kada je ova nekada najveća rijeka ponornica u Europi, izbetonirana u dužini od 65 kilometara, što je više od dvije trećine njene ukupne dužine!

Kako bi sebi osigurali dovoljne količine vode, naši susjedi u Republici Srpskoj su odlučili prigrabiti i dio voda slijevnog područja rijeke Neretve. Tako su prema procjenama hidrologa, realizacijom dosadašnjih faza projekta Gornji horizonti, slijevu rijeke Neretve uzeli i još uvijek uzimaju oko četiri milijarde kubika vode godišnje. Ta ogromna količina vode koja se nekada preko manjih rijeka šireg područja nevesinjskog polja prirodno ulijevala u Neretvu, i s njom odlazila u Jadranski more, već se desetljećima preusmjerava u slijevno područje Trebišnjice. Konkretno, vode se prevode uzduž Popovog polja, 68 km dugim betonskim kanalom u smjeru sjeverozapada do kompenzacijskog bazena HE Čapljina u blizini mjesta Hutovo. Odvođenjem vode iz Popova polja te čepljenjem prirodnih ponora, došlo je do promjena režima podzemnih voda u krškim vodonosnicima na širem području neretvanske doline. Drastično je smanjena izdašnost podzemnih izvora na lijevoj obali Neretve južno od Metkovića.

Procjenjuje se kako je ovim intervencijama, izdašnost podzemnih izvora vode za piće južnog dijela neretvanske doline, smanjena za čak tri četvrtine.Iako postupak prevođenja voda iz jednoga slijevnog područja u drugi nije već dugo zabilježen u Europi, što je između ostalog i protivno odredbama okvirne direktive o vodama, naši susjedi daljnjom realizacijom Gornjih horizonata, planiraju slijevu rijeke Neretve uzeti još dvije milijarde kubika vode godišnje.

To su vode manjih rijeka: Bune, Bunice, Bregave, Krupe i Masline, te nekoliko drugih vrela iz slijeva Neretve. Tim činom, osim što bi presušili brojni izvori vode za piće, došlo bi i do ozbiljne ugroze biološkog minimuma rijeke Neretve, odnosno njenog ekološki prihvatljivog protoka. Danas taj vodopravni minimum iznosi 50-80 m3/s, što jedva zadovoljava potrebu za navodnjavanjem, a gubitak još dvije milijarde kubika vode godišnje, ozbiljno bi ugrozio ionako danas nedostatan i neadekvatan melioracijski sustav.

Veliku opasnost, koja je povezana sa smanjenim dotokom kojim se Neretva ulijeva u more je i njeno zaslanjenje morskom vodom. Procjenjuje se kako je za potiskivanje mora potreban dotok od preko 350 kubičnih metara vode u sekundi, dok se posljednjih godina biološki minimum rijeke zna spustiti na samo 50 kubičnih metara u sekundi. Krajem proljeća i početkom ljeta dotok vode se smanjuje da bi sredinom i koncem ljeta pao na minimalnu vrijednost, kada se donji tokovi rijeke u cijelosti zaslane.

Prema kazivanju mještana, 2006. godine prvi je put i u rijeci Norin, desnoj pritoci Neretve uhvaćena morska riba, lubin. Uz snižavanje razine tla u delti na što se ne može utjecati, te zadržavanje glavnine riječnog nanosa u akumulacijama uzvodnih hidroelektrana i pretjeranu eksploataciju šljunka iz korita rijeke, prevođenje voda iz jednog slijevnog područja u drugi važan je uzrok zaslanjenja rijeke Neretve.

Nedovoljno razvijen sustav navodnjavanja poljoprivrednih površina time još više gubi na efikasnosti jer su poljoprivrednici prisiljeni svoje površine navodnjavati vodom prevelikog saliniteta, što sve više uzrokuje i smanjeni prinos poljoprivrednih kultura. Takvo navodnjavanje zaslanjenom vodom, uzrokuje neizbježno i zaslanjenje tla u delti. Toj pojavi pogoduje i prodor soli u obradivi površinski sloj tla iz dubljih podzemnih aluvijalnih slojeva. Posljednjih godina, zabilježene su koncentracije natrija i klorida, elemenata odnosno spojeva koji čine salinitet, u iznosima od 1100 miligrama natrija i 2500 miligrama klorida. Uzastopnim šestogodišnjim praćenjem, utvrđeno je kako se proces zaslanjivanja doline Neretve intenzivno povećava.

Smanjeni dotok voda Neretve u more, uzrokuje i manjak hranjivih tvari koje slatka voda rijeke stoljećima donosi u malostonski zaljev. Malostonski zaljev najvažnije je uzgajalište školjkaša u našoj zemlji. Još iz vremena Rimljana ovdje se uzgajaju kamenice, dok se organiziran uzgoj i izlov školjaka prati sustavno još od 16-tog stoljeća i vremena Dubrovačke Republike.

Strategijom razvoja ribarstva bilo je planirano da se od 2010. postiže godišnja proizvodnja 10.000 tona školjkaša, prvenstveno dagnji i kamenica. No, nakon rekordne 2006 s proizvodnjom od 4000 tona, uzgoj školjaka kontinuirano pada, tako da je u 2008 iznosio 3000 tona, a u sljedeće dvije godine samo 2100 tona.

Bitno je naglasiti kako osim Gornjih horizonata, ekološki sustav rijeke Neretve koja je neometano tekla sve do 1953, opterećuju i brane i umjetne akumulacije izgrađene izravno u njenom koritu. Tako ova rijeka dugačka jedva 230 km, spada vjerojatno među najopterećenije rijeke u pogledu građevinsko-tehničkih prilagodbi potrebama suvremenog čovjeka.

Zato je iznimno bitno da se prije realizacije bilo kojeg važnijeg projekta vezanog uz Neretvu, kao što je i nastavak Gornjih horizonata, sačeka izrada i prihvaćanje plana upravljanja slijevovima Neretve i Trebišnjice, u što su uključene i Republika Hrvatska i oba entiteta u BiH. Do tada, međudržavni dogovori naše zemlje i jednog entiteta druge države, ne bi trebali biti povod za realizaciju daljnjih intervencija u ovaj iznimno osjetljivi ekološki sustav.

Sve ostalo, bilo bi kršenje niza međunarodnih konvencija o zaštiti svjetskih prirodnih vrijednosti, a posredno i nacionalnog zakonodavnog okvira kako su ovaj tjedan sugerirali i stručnjaci WWF-a, jedne od najvažnijih svjetskih organizacija za zaštitu prirode.

preuzeto iz tjednog priloga Slobodne Dalmacije od 28.07.2012.

1 komentar

  1. mak dizdar

    30.07.2012. at 03:02

    MODRA RIJEKA
    Niko ne zna gdje je ona
    Malo znamo al je znano
    Iza gore iza dola
    Iza sedam iza osam
    I jos dalje i jos gore
    Preko gorkih preko mornih
    Preko gloga preko drace
    Preko zege preko stege
    Preko slutnje preko sumnje
    Iza devet iza deset
    I jos dublje i jos jace
    Iza slutnje iza tmace
    Gdje pjetlovi ne pjevaju
    Gdje se ne zna za glas roga
    I jos hude i jos lude
    Iza uma iza boga
    Ima jedna modra rijeka
    Siroka je duboka je
    Sto godina siroka je
    Tisuc ljeta duboka jest
    O duljini i ne sanjaj
    Tma i tmusa neprebolna
    Sto godina siroka je
    Ima jedna modra rijeka
    Ima jedna modra rijeka
    Valja nama preko rijeke

Morate se prijaviti da možete napisati odgovor Prijava

Ostavite svoj odgovor